Uvođenjem Zakona o inkluzivnom dodatku, sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj doživio je značajnu promjenu. Ova naknada objedinila je nekoliko dosadašnjih davanja, poput osobne invalidnine i doplatka za pomoć i njegu, s ciljem pravednije raspodjele sredstava i bolje podrške osobama s invaliditetom.
Inkluzivni dodatak je mjesečna novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom radi prevladavanja različitih zapreka koje mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu. Iznos se određuje prema razini potpore, kojih ima ukupno pet, a temelje se na stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti.
Pravo na inkluzivni dodatak mogu ostvariti hrvatski državljani s prebivalištem u Republici Hrvatskoj, strani državljani sa stalnim boravkom te osobe pod međunarodnom zaštitom. Glavni kriterij za ostvarivanje prava je utvrđen stupanj težine invaliditeta, odnosno drugi, treći ili četvrti stupanj prema nalazu Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Iznosi naknada kreću se od najniže pete razine, koja iznosi 138 eura za blaža oštećenja, pa sve do najviše prve razine od 720 eura, koja je namijenjena osobama s najtežim oštećenjima i potpunom ovisnošću o tuđoj pomoći.
Postupak ostvarivanja prava razlikuje se za postojeće i nove korisnike. Osobe koje su ranije primale osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu ili uvećani doplatak za djecu ne moraju podnositi novi zahtjev jer Hrvatski zavod za socijalni rad postupak prevođenja na novi sustav provodi po službenoj dužnosti. Oni nastavljaju primati dosadašnje iznose sve do donošenja novog rješenja, nakon čega im se retroaktivno isplaćuje razlika.
S druge strane, novi korisnici koji do sada nisu ostvarivali prava temeljem invaliditeta moraju samostalno podnijeti zahtjev za priznavanje prava nadležnom područnom uredu prema mjestu svog prebivališta.
Jedna od važnih novosti odnosi se na pravila za nasljednike.
U situacijama kada je osoba podnijela zahtjev, ali je preminula prije donošenja konačnog rješenja, njezini nasljednici imaju zakonsko pravo tražiti nastavak ili obnovu postupka. Da bi to ostvarili, moraju priložiti pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, vodeći računa o propisanim rokovima koji iznose 30 dana od saznanja za mogućnost nastavka, odnosno najviše tri godine od pravomoćnosti rješenja kojim je postupak dovršen.
Ipak, zakon definira i određene restrikcije, pa se tako pravo na dodatak ne može priznati osobama koje u vlasništvu imaju drugi stan ili kuću osim one u kojoj žive, a koju mogu iznajmiti ili otuđiti. Također, pravo ne pripada osobama kojima je već osigurana usluga smještaja ili organiziranog stanovanja sukladno propisima socijalne skrbi, kao ni onima koji neprekidno borave u inozemstvu dulje od šest mjeseci.
Iako proces vještačenja i donošenja rješenja može potrajati zbog velikog broja predmeta, korisnicima se jamči da će im sva prava i pripadajući iznosi biti isplaćeni unatrag od dana podnošenja zahtjeva ili zakonskog stupanja prava na snagu.
