Predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić ovih je dana vjerojatno želio poslati optimističnu poruku biračima lijevog centra. No, usput je možda rekao puno više nego što je planirao.
U izjavi za medije Hajdaš Dončić rekao je kako očekuje da će SDP zajedno s platformom Možemo! ostvariti pobjedu na parlamentarnim izborima i “zajedno promijeniti Hrvatsku na bolje”. Nakon toga uslijedio je gotovo poetski nastavak:
“Može se, Hrvatska može bolje, Hrvatska može biti učinkovitija…”
I tu negdje nastaje problem za SDP.
Jer dok Hajdaš govori o budućoj pobjedi, zvuči kao da više ne govori kao lider najveće oporbene stranke, nego kao politički glasnogovornik Možemo.
Nekad je SDP bio stranka koja je predvodila hrvatsku ljevicu. Stranka Ivice Račana i Zorana Milanovića. Stranka koja je dva puta osvajala vlast i određivala ton političke scene. Danas, međutim, sve češće djeluje kao partner koji pokušava dokazati da je dovoljno “progresivan” da ga Možemo primi za odrasli stol.
A upravo Zagreb izgleda kao ogledni primjer tog odnosa.
Formalno, SDP je dio vlasti u glavnom gradu. Realno, SDP u Zagrebu djeluje kao politički junior partner platforme Možemo, često bez vlastitog identiteta, bez jasne diferencijacije i bez ozbiljnijeg otpora. Nekada dominantna stranka hrvatske ljevice danas u glavnom gradu uglavnom potvrđuje odluke koje dolaze iz kruga Tomislava Tomaševića i Sandre Benčić.
I zato Hajdaševa izjava nije zanimljiva samo zbog sadržaja, nego zbog tona.
Nije rekao da će SDP pobijediti uz podršku Možemo. Nije rekao da će SDP voditi buduću vladu. Nije ni pokušao ostaviti dojam političke dominacije najveće oporbene stranke. Naprotiv, cijela izjava zvuči kao da već prihvaća novu hijerarhiju hrvatske ljevice u kojoj SDP više nije nositelj, nego logistika.
Posebno je zanimljivo što Hajdaš Dončić istovremeno pokušava ostaviti dojam snažnog lidera SDP-a. Još prije govorio je kako je SDP “dva puta jači od Možemo”.
Ali politika je često manje pitanje anketa, a više pitanje percepcije moći.
A percepcija posljednjih godina ide upravo u smjeru da Možemo određuje ideološki smjer lijevog bloka, dok SDP sve češće izgleda kao stranka koja pokušava uhvatiti korak s vlastitim mlađim partnerom.
Ironija je pritom gotovo savršena.
SDP je godinama bio velika sistemska stranka koja je Možemo doživljavala kao aktivističku platformu urbanih idealista. Danas se situacija okrenula do te mjere da predsjednik SDP-a koristi retoriku koja zvuči kao predizborni slogan Možemo.
“Moguće je.”
“Može se.”
“Hrvatska može bolje.”
U jednom trenutku čovjek gotovo očekuje da Hajdaš Dončić nakon konferencije ode zalijepiti plakate za Sandru Benčić.
Naravno, politički je logično da lijeva oporba pokušava graditi zajednički front protiv HDZ-a. No pitanje je po kojoj cijeni za SDP.
Jer ako birači počnu doživljavati SDP samo kao umjereniju i stariju verziju Možemo, tada se otvara vrlo neugodno pitanje: zašto bi onda glasali za kopiju, a ne za original?
I možda je upravo to najveći problem Hajdaševe izjave. Nije ona pokazala samopouzdanje SDP-a. Pokazala je koliko se SDP danas trudi dokazati da pripada političkom svijetu koji više ne kontrolira.
