Nekadašnji skromni obiteljski ručkovi uz simbolične darove postali su stvar prošlosti, ustupivši mjesto onome što mnogi danas s pravom nazivaju “malim vjenčanjima”. Evolucija troškova prve pričesti u Hrvatskoj zrcali širu društvenu promjenu u kojoj se duhovni značaj sakramenta često guši pod teretom materijalnih očekivanja i inflacije.
Glavni uzrok financijskog pritiska leži u drastičnom odmaku od tradicije kućnih proslava. Danas se restorani rezerviraju mjesecima unaprijed, a cijene menija po osobi prate opći rast troškova života, što roditelje prisiljava na troškove koji nerijetko premašuju iznose njihovih mjesečnih primanja.
Uz samu proslavu, dodatno opterećenje predstavljaju modni imperativi, jer kupnja svečanih odijela i haljina, uz popratne usluge frizera i fotografa, postaje standard od kojeg se teško odstupa bez straha od društvene osude.
Prijelaz s kune na euro dodatno je ogolio ovu promjenu standarda, jer se nekadašnji simbolični dar od sto kuna transformirao u nepisano pravilo od minimalno stotinu eura po uzvaniku.
Takva komercijalizacija stvorila je atmosferu u kojoj se uspjeh sakramenta mjeri debljinom kuverte ili markom poklonjenog uređaja, umjesto zajedništvom.
U konačnici, članak ocrtava sliku društva koje je, u želji da djetetu pruži najbolje, upalo u zamku dokazivanja statusa, dok sam smisao obreda nerijetko ostaje u drugom planu, zasjenjen blještavilom restoranskih sala i brigom o otplati nastalih dugova.
