Analiza aktualne političke situacije u Hrvatskoj ukazuje na to da se Dalija Orešković našla u nezavidnom položaju između dvije najjače oporbene grupacije. Unutar SDP-a vlada uvjerenje da je njezino djelovanje previše usmjereno na osobnu promociju i soliranje, što se ne uklapa u planove novog vodstva stranke koje teži unutarnjoj konsolidaciji i jačanju vlastitih kadrova. Iako je bila dio njihove predizborne koalicije, ona se sada percipira kao strani element koji više ne donosi dodanu vrijednost potrebnu za stabilno funkcioniranje stranačke mašinerije.
S druge strane, platforma Možemo! od samog početka pokazuje otpor prema njezinu stilu politike jer preferiraju kolektivni aktivizam i ljude proizašle iz vlastitog ideološkog bazena. Za njih je njezin pristup, fokusiran gotovo isključivo na pravosuđe i retoričku borbu protiv korupcije, previše tradicionalan i nekompatibilan s njihovom vizijom zeleno-lijeve transformacije društva. Također postoji bojazan da bi njezina snažna javna prisutnost mogla poremetiti unutarnju ravnotežu njihove organizacije koja inzistira na timskom radu iznad pojedinca.
Ovakav razvoj događaja pretvara Daliju Orešković u usamljenog aktera na političkoj sceni koji posjeduje visoku prepoznatljivost u javnosti, ali nema nužnu infrastrukturu za ozbiljniji utjecaj. Bez podrške jedne od ovih dviju velikih opcija, njezina se politička sudbina svodi na izolirano djelovanje u saboru, dok njezina stranka ostaje bez realne moći za diktiranje uvjeta na ljevici. Članak u konačnici sugerira da njezina beskompromisnost, koja joj je donijela popularnost, istovremeno predstavlja i glavnu prepreku za dugoročno političko preživljavanje u sustavu koji zahtijeva kompromise i stranačku pripadnost, više na vecernji.hr.
