Predsjednik Siniša Hajdaš Dončić ponovno je odlučio povući jasnu crtu – Hrvatskoj je, kaže, dosta egoista. Vrijeme je za „racionalnog i normalnog lidera“ koji će se uhvatiti ukoštac s gorućim pitanjima, od zdravstva i socijale do pravosuđa. A taj lider, podrazumijeva se, ne mora daleko tražiti ogledalo.
U najnovijem istupu Hajdaš Dončić poručuje kako SDP ima spremna rješenja, tim koji zna reformirati sustav i, što je možda najzanimljivije, već pripremljene kandidate za ministarske pozicije. Drugim riječima, dok se drugi još bave sitnicama poput izbora i izbornih rezultata, SDP je očito već duboko u fazi raspodjele resora.
Retorika o „normalnom lideru“ zazvučala je kao osvježavajući koncept u domaćoj politici, gdje se normalnost nerijetko tretira kao luksuz. No, kad političar sam sebe implicitno nominira za racionalnog spasitelja nacije, javnost se s pravom zapita je li riječ o novoj razini samopouzdanja ili o staroj dobroj predizbornoj hiperboli.
Hajdaš Dončić tvrdi da SDP ima konkretne planove za reformu zdravstva, socijalnog sustava i pravosuđa. To su, istina, teme koje svaka vlada u posljednjih tridesetak godina stavlja u program – obično pod kategorijom „hitno“ i „prioritetno“. Razlika je, čini se, u tome što sada postoji i „tim koji zna“.
Građani bi mogli zaključiti da su svi prethodni timovi očito samo nagađali.
Posebno je zanimljiva izjava da već postoje kandidati za ministre. U zemlji u kojoj su politička iznenađenja česta poput sezonskih prehlada, ova razina organiziranosti djeluje gotovo revolucionarno. Ostaje tek pitanje – znaju li ti budući ministri da su već izabrani u vladi koja još nije formirana?
Ironija političke scene je u tome što se svi slažu oko dijagnoze: sustav je trom, zdravstvo preopterećeno, pravosuđe sporo, a socijala nedostatna. No, kad dođe vrijeme terapije, recepti često ostanu na papiru. Hoće li SDP-ov „racionalni lider“ doista ponuditi nešto više od zvučnih poruka i unaprijed podijeljenih fotelja, tek će se vidjeti.
Za sada, Hrvatska barem zna da kandidata za ministarske pozicije ne nedostaje. A kako stvari stoje, ni samopouzdanja.
