Na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća Grada Čakovca, jedna od točaka dnevnog reda neočekivano je skrenula pažnju na problem koji muči mnoge stanare – parkiranje u uskim ulicama poput one Koče Racina. No, ono što je posebno upalo u oči nije samo kronični nedostatak parkirnih mjesta, već retorika kojom se gradonačelnica Ljerka Cividini poslužila braneći nepropisno parkiranje službenog vozila, kako tvrdi vijećnik Davor Križaić.
Svi smo u istom košu (kad nam odgovara)
Odgovarajući na upit o službenom vozilu koje je 24 sata dnevno raspoloživo gradonačelnici i koje po njegovim riječima permanentno krši pravila o sigurnosti u prometu, između ostalog i parkirano na nogostupu, gradonačelnica je izrazila žaljenje što vijećnik, uz njezino vozilo, nije snimio i sva ostala vozila koja su u toj ulici parkirana na isti, nepropisan način. Argument je jasan: ako svi krše pravila jer nemaju izbora, zašto bi se prozivalo baš nju?
I dok ta izjava na prvu zvuči kao poziv na solidarnost u zajedničkom problemu, ona otvara pitanje nevjerojatne nedosljednosti gradskog sustava.
Pravila za „obične“ smrtnike
Zanimljivo je povući paralelu s iskustvima građana koji se svakodnevno susreću s komunalnim redarima. Svatko tko je ikada pokušao opravdati svoj prekršaj rečenicom: „Ali cijeli red automobila je tako parkiran, zašto ste kaznili baš mene?“, dobro zna kakav odgovor slijedi.
Komunalni redari tada obično hladno odbruse: „Nas ne zanimaju druga vozila, mi smo poslikali vaše i vi ste u prekršaju.“
U tom trenutku, argument „drugih vozila“ prestaje vrijediti. Za građane ne postoji kolektivna odgovornost niti razumijevanje za nedostatak infrastrukture – postoji samo kazna pod brisačem.
Važe li pravila za sve isto?
Ovdje dolazimo do srži problema. Ako gradonačelnica može javno koristiti argument „drugih vozila“ kako bi relativizirala parkiranje na nogostupu, zašto to isto pravo nemaju i građani Čakovca?
- Je li parkiranje na nogostupu prekršaj samo onda kada nemate „službene“ oznake?
- Hoće li od sutra komunalni redari, po uzoru na gradonačelnicu, prestati pisati kazne jer „i drugi su tako parkirani“?
Najava rekonstrukcije ulica i novih parkirnih mjesta je pohvalna, ali do njezine realizacije pravila bi trebala biti ista za sve. Gradonačelnica bi, kao čelna osoba grada, trebala biti prva koja poštuje propise ili barem ona koja neće koristiti izgovore koji njezinim sugrađanima nikada ne bi bili uvaženi.
Dok se to ne dogodi, ostaje gorak okus u ustima i pitanje: živimo li u gradu gdje su neki ipak „jednakiji“ od drugih?
