Dok se društvenim mrežama i lokalnim kuloarima šire teške riječi o “izdaji” i “žetončićima”, vrijedi zastati i zapitati se: što Međimurje zapravo dobiva od vječnog oporbenog “ne”? Boška Ban, nezavisna zastupnica koja je svojim glasom osigurala imenovanje novog ministra Alena Ružića, našla se na udaru kritika, no njezina odluka možda je najiskreniji politički potez u ovom mandatu.
Između “iskrene podrške” i “potajnog taktiziranja”
Zanimljivo je promatrati linč kojem je izložena zastupnica Ban, dok se istovremeno zaboravlja šira slika međimurske politike. Javna je tajna da bi i najveći među najvećima iz Međimurja vrlo rado “konstruktivno” surađivao s vladajućom većinom. No, dok on/oni taktički šute i čekaju trenutak u kojem bi podrška prošla ispod radara (strahujući od reakcije birača koje su godinama hranili anti-HDZ retorikom), Boška Ban je odlučila igrati otvorenih karata.
Pitanje je jasno: je li poštenija Boška Ban koja javno digne ruku i za to preuzme odgovornost, ili oni koji bi potajno podržali vlast radi mira u kući i županijskih projekata, ali se boje što će im susjedi u Međimurju reći?
Projekti nemaju stranačku iskaznicu
Lako je sjediti u saborskim klupama i automatski glasati protiv svega. Međutim, resor rada i socijalne politike izravno utječe na tisuće Međimuraca. Glasanjem “za”, Ban nije postala članica HDZ-a, već je osigurala da njezin glas ima težinu kada se budu rješavali problemi ključni za naš kraj. Za razliku od onih koji bi podršku “trgovali” u tišini, ona je svoj stav iznijela pred svjetlima reflektora.
Fokus na najranjivije, a ne na politički rejting
Boška Ban je u više navrata naglasila da njezin fokus ostaju najranjiviji. Blokiranje imenovanja ministra u trenucima kada su socijalne reforme nužne ne donosi korist nikome. Dok drugi kalkuliraju kako će njihov glas utjecati na iduće lokalne izbore, Ban se vodi logikom funkcionalne države.
”Politika je umijeće mogućeg, a hrabrost je povući potez za koji znaš da će te koštati popularnosti, ali će donijeti rezultat.”
Tko je tu zapravo iskren?
Umjesto da je unaprijed osudimo, Međimurci bi se trebali zapitati: želimo li zastupnike koji će četiri godine samo glasno vikati iz oporbe bez ikakvog utjecaja, ili one koji će, makar uz rizik osude, sjesti za stol gdje se donose odluke?
Boška Ban se nije prodala. Ona je učinila ono o čemu mnogi drugi međimurski političari, na čelu sa najvećim, potajno sanjaju, ali nemaju političke hrabrosti provesti u djelo – stavila je interes realizacije projekata ispred straha od javnog mnijenja. Rezultati će na kraju pokazati tko je bio u pravu.
