Iako se blagdan svetog Vinka, zaštitnika vinogradara, tradicionalno obilježava 22. siječnja, u Međimurju se vinogradarski običaji ne vežu samo uz jedan dan. Naprotiv, u mnogim vinogradima oni se nastavljaju i danima nakon Vincekova, osobito tijekom vikenda, kada se vinogradari ponovno okupljaju kako bi simbolično započeli novu vinogradarsku godinu.
U ovim zimskim danima međimurski brežuljci ponovno ožive. Simbolično rezanje vinove loze, zalijevanje trsova vinom i molitva za dobar urod i dalje su dio običaja koji se prenose s generacije na generaciju. Iako su se oblici obilježavanja s vremenom mijenjali, smisao je ostao isti, zahvalnost prirodi i nada u rodnu godinu.
Običaji vezani uz Vincekovo u Međimurju imaju stoljetnu tradiciju i sežu u vrijeme kada je vinogradarstvo bilo temelj opstanka brojnih obitelji. Blagdan svetog Vinka smatrao se simboličnim početkom vinogradarske godine, a vjerovalo se da će se pažljivo i s poštovanjem obavljeni obredi odraziti na zdravlje vinove loze i kvalitetu vina.
Danas se ove tradicije njeguju u nešto opuštenijem obliku, često uz druženje, domaće vino i razgovor, no i dalje imaju snažnu ulogu u očuvanju identiteta međimurskog kraja. Vincekovo i dani koji slijede prilika su da se ljudi okupe, prisjete starih običaja i prenesu ih mlađim naraštajima.
U vremenu ubrzanog života, ovi dani u vinogradima podsjećaju na važnost zajedništva, strpljenja i povezanosti s prirodom. Upravo zato u Međimurju Vincekovo ne završava jednim datumom – ono živi tijekom dana koji slijede, u vinogradima koji i zimi imaju svoju priču.
