Na prijelazu 19. u 20. stoljeće mjesto Čakovec sastoji se od centra, Putjana, Buzovca i Martana. Od 1904. godine Čakovec postaje općina s gradskim obilježjem. Grad je središte sudstva, općinske uprave i trgovine, institucije školstva i željezničko čvorište. Uređivan je i čist, od 1893. godine noću osvijetljen električnom rasvjetom, dok su ulice omeđene pločnicima i drvoredima.
Za uređenje grada u velikoj mjeri zaslužno je “Udruženje za uljepšanje grada”, osnovano 1862., kao i čakovečki gradonačelnik Alojzije Prusac, koji je za vrijeme svog mandata od 1882. do 1895. učinio mnogo na tom polju. Uz njega se ističe i Valent Morandini, poznati graditelj i inicijator mnogih promjena u gradu.
Početkom 20. stoljeća usporedo ulicama prometuju automobili i kočije, a najveći promet odvija se s kolodvora prema gradu i obrnuto. Godine 1903. regulirano je korito potoka Trnave i isušuje se močvarno tlo. Pojačana je izgradnja te Čakovec postaje moderno i ugodno mjesto za život.
Od 1880. – 1914. godine podignute su mnoge građevine zahvaljujući kojima je utemeljen osnovni arhitektonski obris grada. To su: Nova gradska vijećnica (danas Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje HZZO), Državni učiteljski odgojno obrazovni institut (danas Učiteljski fakultet), Državna građanska škola (danas I. OŠ), zgrada kotarskog suda, čakovečka vojarna. 1902. godine događa se veliki odmak od dotadašnjeg uniformiranog historicističkog stila i počinju se pojavljivati prekrasne zgrade u novom, secesijskom stilu.
Te godine graditelj Petar Salon gradi Državnu pučku školu koju danas znamo kao Pučko otvoreno učilište. Na njoj već vidimo velike stilske promjene u maštovitijoj dekoraciji pročelja, kombinaciji materijala – kamena, opeke i ukrasnih gipsanih ornamenata. Ubrzo nakon ove zgrade izgrađuje se 1903. godine i Trgovački kasino, najljepša secesijska zgrada u Čakovcu, a nakon nje i zgrada prve čakovečke knjižnice (u današnjoj ulici Ruđera Boškovića). Ubrzo nakon toga zida se i gradska kavana Royal te zgrada čakovečke štedionice (danas gradska uprava).
To je povijesno razdoblje bilo doba mnogih važnih otkrića i tehnoloških inovacija kojima zaista počinje moderno novo doba. Izumljena je električna rasvjeta, prvi automobil, otkrivene su X zrake i rendgen, snažno se razvija medicina, a pogotovo industrija.
Početak 20. stoljeća je zlatno doba razvitka našeg grada kada su postavljeni temelji modernog Čakovca. Ključnu ulogu u razvoju trgovine i razvijanju poslovnih mreža imala je pojava željeznice. Na putu od kolodvora prema središtu grada uređena je pješačka staza s mostićima koji su premošćivali dva jarka, klupama za odmor i drvećem kestena koja su pružala hlad šetačima.
Ubrzo je ovo postalo omiljeno i održavano gradsko šetalište koje se protezalo uz današnju Ulicu Vladimira Nazora, a u prvih par desetljeća 20. stoljeća na tom potezu podižu se gradske vile. Kao dodatak šetalištu grof Eugen Feštetić dao je od svog posjeda napraviti 1903. uređeni park. 1902. u Čakovcu se uvodi telefonska mreža s 16 pretplatnika. Glavna okupljališta čakovečkog građanskog sloja bile su gostionice i kavane, koje su postale kulturno-društvena žarišta.
Plesne zabave bile su važan društveni i kulturni događaj na prijelazu stoljeća. Osim toga u Čakovcu je djelovalo desetak dobrotvornih društava i udruga uzajamne pomoći. Početkom 20. stoljeća stanovnici Čakovca svjedočili su pojavi nove vrste umjetnosti koja se počela razvijati ubrzanim tempom, kinematografiji. Prvo kino otvorio je poduzetnik Maksimilijan Heinrich 1913. godine.
U slobodno vrijeme građani su se bavili sportom, a prvo sportsko društvo osnovano u Čakovcu bilo je “Čakovečko prvo kuglačko društvo” osnovano 1886. godine. Krajem 19. stoljeća rodila su se tri umjetnika koja su svojim radom i stvaralaštvom zadužila međimursku, ali i hrvatsku, likovnu i glazbenu umjetnost. Riječ je o Ladislavu Kralju Međimurcu, Josipu Štolceru Slavenskom i Luji Bezerediju.
Da rezimiramo, život u Čakovcu u to vrijeme bio je zaista sjajan. Najmanje što možemo učiniti je da se pobrinemo kako bi nam uži i širi centar grada koji spadaju u zaštićenu kulturno-povijesnu cjelinu ostali uredni i sačuvani.
