Umirovljenici koji su svoje mirovinsko pravo ostvarili prije 1. siječnja 1999. godine trenutačno u prosjeku primaju višu mjesečnu mirovinu od onih koji su se umirovili nakon te godišnje granice, iako imaju kraći radni staž od novije generacije umirovljenika.
Prema dostupnim podacima, stariji korisnici mirovina po tako nazvanom „starom sustavu“ ostvaruju prosječan iznos mirovine koji je značajno veći nego kod onih koji su se umirovili po novo definiranim pravilima. Razlika u prosječnoj mirovini iznosi nekoliko desetaka eura u korist prve skupine, unatoč tome što su prosječno radili manje godina.
Što uzrokuje ovu razliku?
Razlog ovakvoj anomaliji leži u sustavu obračuna mirovina koji je uveden reformom iz 1999. godine. Novi model koji je zamijenio ranije pravilo temeljeno na deset najpovoljnijih godina plaća uključuje obračunsko razdoblje cijelog radnog vijeka te primjenu tzv. aktualne vrijednosti mirovine. Zbog toga su početne vrijednosti za pojedince koji su se umirovili nakon reforme izračunate na temelju nižih podataka iz 1998. godine, što je trajno umanjilo njihove ukupne iznose.
Uz to, izmijenjena pravila predviđaju strože penalizacije za prijevremeni odlazak u mirovinu, što dodatno smanjuje mjesečne isplate novijih umirovljenika.
Posljedice na umirovljenike
Dok stariji umirovljenici i dalje imaju koristi od dodataka i povoljnijih izračuna, oni koji su u mirovinu otišli nakon 1999. često primaju manje, iako su u radnom odnosu proveli dulje vrijeme. To stvara značajan jaz u primanjima među generacijama umirovljenika i potiče rasprave o pravednosti i održivosti trenutačnog sustava.
