Dok se političari kunu u inkluziju, na terenu svjedočimo degradaciji ljudskog dostojanstva koja ledi krv u žilama – i to doslovno. Slučaj mrtvačnice u Gornjem Hrašćanu razotkriva duboku podijeljenost našeg društva gdje se čak i u smrti provodi tiha, ali okrutna segregacija.
Hladnoća koja je ovih dana okovala Međimurje, sa temperaturama koje se spuštaju duboko ispod ništice, za većinu nas znači topli dom i šalicu čaja. No, za romske obitelji u okolici Nedelišća i Gornjeg Hrašćana, zima je donijela još jedan bolan podsjetnik da su u očima sustava – građani drugog reda.
Toplina samo za “odabrane”
Nedavni događaji ispred mrtvačnice u Gornjem Hrašćanu ne mogu se nazvati nikako drugačije nego sramotnim. Dok su unutar objekta prostorije prostrane, uređene i, što je najvažnije, grijane, romske obitelji prisiljene su svoje pokojnike ispraćati vani, na mrazu i snijegu.
”Vani je minus dva, minus tri, a oni ljudima ne daju unutra,” svjedoče ogorčeni mještani. “Prostor unutra je velik, toplo je, a Romi moraju stajati na hladnoći. Ni jedan Rom nije ušao unutra, ni na sat vremena.”
Pitanje koje se nameće samo od sebe je: Zašto? Zašto se vrata objekta koji bi trebao služiti svim mještanima pod jednakim uvjetima, zatvaraju baš pred pripadnicima romske manjine?
Sustavna segregacija pod krinkom “običaja”
Dugo godina se stara mrtvačnica koristila bez ovakvih restrikcija. No, izgradnjom nove, čini se da su izgrađeni i novi, nevidljivi zidovi. Argumenti onih na pozicijama moći često se kriju iza birokratskih opravdanja, ali stvarnost na terenu miriše na čistu prešutnu segregaciju gdje se cijela jedna zajednica kažnjava zbog predrasuda.
Tragično je da se u 21. stoljeću, u srcu Europe, moramo pitati ima li svaka osoba pravo na dostojanstven oproštaj u toploj prostoriji. Ako pojedinac napravi prekršaj, neka odgovara imenom i prezimenom, ali kolektivna kazna i zabrana ulaska u javne objekte na temelju nacionalnosti je ništa drugo nego diskriminacija.
Šutnja koja boli
Ono što najviše zabrinjava je pasivnost onih koji bi trebali reagirati. Načelnici, lokalni moćnici i upravitelji groblja očito okreću glavu od ovog problema, dopuštajući da se jaz između “bijelih i crnih”, kako to sami mještani u afektu nazivaju, samo produbljuje.
Romska zajednica ne traži povlastice. Oni traže ono osnovno ljudsko – da ih se ne tretira kao niža bića u trenucima najveće tuge. Smrt bi trebala biti trenutak koji nas ujedinjuje u ljudskosti, a ne poligon za provođenje rasne nadmoći.
Dokle god ćemo dopuštati da majke s malom djecom stoje na -3°C ispred zaključanih vrata dok unutra zjapi prazan i zagrijan prostor, ne možemo se nazivati civiliziranim društvom. Gornji Hrašćan nije izoliran slučaj, on je simptom dublje bolesti našeg društva koju više ne smijemo ignorirati, kaže nam sugovornik.
Vrijeme je da se vrata otvore. Za sve.
Pitanja za lokalne vlasti i predstavnike (Načelnik i Dožupan)
S obzirom na ozbiljne optužbe o diskriminaciji i nehumanim uvjetima ispraćaja pokojnika u Gornjem Hrašćanu, tražimo odgovore na sljedeća pitanja:
Za načelnika Općine Nedelišće (odgovornost za lokalnu infrastrukturu):
- Kriteriji korištenja: Koji su točno uvjeti za korištenje unutarnjih, grijanih prostorija nove mrtvačnice u Gornjem Hrašćanu i jesu li oni jednaki za sve mještane, bez obzira na nacionalnu pripadnost?
- Zabrana ulaska: Na temelju čije odluke ili interne odredbe se romskim obiteljima onemogućuje boravak u toplom prostoru tijekom ispraćaja dok vanjske temperature dosežu i -3?
- Povijesni presedan: Zašto se u staroj mrtvačnici dopuštao ulazak svima, dok se u novom objektu, financiranom javnim novcem, provodi selektivan pristup?
- Sanitarni i humani uvjeti: Smatrate li primjerenim da djeca i starije osobe stoje satima na mrazu dok je adekvatan prostor unutar zgrade prazan i zaključan?
Za dožupana Elvisa Kralja (zaduženog za romsku manjinu i ljudska prava):
- Upoznatost sa situacijom: Jeste li primili pritužbe građana romske nacionalnosti iz Gornjeg Hrašćana vezane uz uvjete ispraćaja pokojnika i što ste poduzeli po tom pitanju?
- Zaštita ljudskih prava: Kako komentirate navode da se u vašoj županiji provodi “tiha segregacija” čak i u trenucima žalovanja, te smatrate li ovo kršenjem temeljnih ljudskih prava i dostojanstva?
- Posredovanje: Planirate li osobno posjetiti lokaciju i razgovarati s upraviteljima groblja i lokalnim odborom kako bi se osiguralo da se ova praksa odmah prekine?
- Konkretne mjere: Koje će korake Županija poduzeti kako bi osigurala da javni objekti budu dostupni svim građanima pod istim uvjetima, sprječavajući da se nacionalnost koristi kao razlog za uskraćivanje komunalnih usluga?
Pitanja za Upravu groblja:
- Postoji li službeni cjenik ili pravilnik koji definira tko smije ući u dvoranu, a tko ne?
- Tko snosi odgovornost ako zbog ekstremne hladnoće dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja ljudi koji su prisiljeni stajati vani pred zaključanim vratima?
Što kaže Ustav RH
- Članak 3. (Temeljne vrednote) “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka… najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj su za tumačenje Ustava.”
- Članak 14. (Zabrana diskriminacije) “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.“
- Članak 15. (Prava nacionalnih manjina) “U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.”
- Članak 35. (Dostojanstvo i ugled) “Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.” (Ovo je posebno važno u kontekstu ispraćaja pokojnika, što je duboko intiman i dostojanstven čin).
Obitelji iskrena sućut od cijele redakcije Reportera!
