Božić se polako približava. Gradovi svijetle, iz izloga dopiru blagdanske pjesme, a u domovima se planiraju obiteljska okupljanja. U toj slici radosti i iščekivanja postoji i ona tiša, često nevidljiva strana blagdana – ljudi koji Božić dočekuju bez doma, bez sigurnosti i bez topline koju većina uzima zdravo za gotovo.
Dok mnogi razmišljaju o poklonima, blagdanskom stolu i zajedničkim trenucima, beskućnici razmišljaju o osnovnim stvarima – gdje pronaći zaklon, hoće li noć biti prehladna i hoće li imati topli obrok. Za njih blagdani često ne donose veselje, već još snažniji osjećaj samoće i isključenosti iz svijeta koji slavi.
Na ulicama koje ovih dana blistaju lampicama, lako je proći pored čovjeka na klupi ili ispred trgovine, spustiti pogled i nastaviti dalje. No upravo Božić nosi poruku da nitko ne bi trebao biti nevidljiv. Jedna topla riječ, šalica čaja, deka ili jednostavno trenutak ljudske pažnje mogu značiti više nego što možemo zamisliti.
Beskućništvo nije izbor, već splet životnih okolnosti koje se mogu dogoditi gotovo svakome. Iza svake osobe bez doma krije se priča – o gubitku, bolesti, obitelji, pogrešnim koracima ili jednostavno o nedostatku sreće. Blagdani su vrijeme kada te priče najviše bole, ali i vrijeme kada nada može ponovno pronaći put.
U ovo blagdansko razdoblje, možda je najvažnije stati na trenutak i pogledati oko sebe. Božić nije samo datum u kalendaru niti ukras u izlogu. On je podsjetnik na suosjećanje, solidarnost i ljudskost. Jer pravi smisao Božića ne mjeri se onime što imamo, već onime što smo spremni dati onima koji su ostali bez ičega.
