Pitanja koja je javno postavila Boška Ban odjekuju Međimurjem jače nego ikad: zašto ministar unutarnjih poslova, tijekom službenog posjeta županiji, nije bio upozoren na 50 tona ilegalno odloženog azbesta u Lončarevu? Kako je moguće da se golema količina opasnog otpada pojavi – a da institucije koje su plaćene da štite zdravlje građana i nadziru zakonitost postupanja ostanu nijeme?
U državi koja se hvali sustavom nadzora, ovakav propust nije slučajan. Teško je povjerovati da nitko nije znao. Još je teže povjerovati da nitko nije smatrao potrebnim reagirati.
Ako se radi o azbestnim pločama, riječ je o iznimno opasnom materijalu, čije nepropisno odlaganje može dugoročno ugroziti zdravlje cijele zajednice. Upravo zato posebno zabrinjava činjenica da se ova informacija nije probila do vrha, iako bi upravo nadležna ministarstva i inspekcije morala biti prva na terenu.
Tko je odlučio da se o ovome šuti?
Je li riječ o birokratskom propustu, nemaru ili svjesnom prikrivanju?
Odgovori se više ne mogu odgađati. Građani imaju pravo znati tko je odgovoran za to što je 507 tona opasnog otpada prošlo „ispod radara“, tko je zakazao, i tko će snositi posljedice.
Sve drugo značilo bi samo jedno – da je sustav zakazao, a da je šutnja postala važnija od sigurnosti ljudi.
