U hrvatskom javnom životu posljednjih se godina pojavio zanimljiv trend: mnogi političari, od načelnika i gradonačelnika do župana, dožupana i raznih stranačkih dužnosnika, sve češće obnašaju navodno “volonterske” funkcije, iako za njih primaju uredne naknade. Te se uloge često predstavljaju kao dobrovoljne, no iznosi koji ih prate govore sasvim drugačiju priču.
U izvornom smislu volontiranje je dobrovoljan rad bez ikakve financijske koristi. To je aktivnost koja se ne naplaćuje i koja se temelji na osobnom angažmanu, bez računice i bez naknada. Međutim, u praksi se sve češće pod istim pojmom nalaze mjesta u nadzornim odborima, vijećima i raznim upravnim tijelima, gdje “volonteri” primaju naknade koje višestruko nadmašuju prosječna primanja građana.
Takva se praksa često opravdava time da dužnosnici “ne primaju plaću”, no istodobno se dobivaju mjesečni iznosi, dnevnice, nagrade, putni troškovi i druge pogodnosti koje u stvarnosti čine vrlo solidan dodatni prihod. Pritom se uporno koristi riječ volontiranje, kao da će time sve zvučati plemenitije i prihvatljivije.
Ovakva upotreba pojma stvara iskrivljenu sliku i potiče nepovjerenje javnosti. Dok brojni građani zaista daju svoje vrijeme, znanje i trud bez kune naknade, političari i drugi javni dužnosnici često koriste isti izraz kako bi prikrili da je njihova “volonterska” uloga zapravo financijski isplativ angažman. Brisanjem razlike između stvarnog volontiranja i plaćenog obavljanja dužnosti, gubi se smisao same riječi.
U trenutku kada političari, načelnici, gradonačelnici, župani i dožupani počnu svoje honorirane funkcije nazivati volonterskima, teško je očekivati da će građani ozbiljno shvaćati institucije ili objašnjenja koja dolaze iz javnog sektora. Riječ koja bi trebala označavati nesebičnost pretvara se u marketinški dodatak, a pravi volonteri postaju nevidljivi.
Zato bi bilo nužno jasno razdvojiti pojmove: ako netko za svoj angažman prima naknadu, pa makar je zvali simboličnom, to više nije volontiranje. Ni po zakonu, ni po zdravoj logici. Samo vraćanjem pojmu njegova izvornog značenja može se zaštititi ono što je u volontiranju najvrjednije: rad koji se ne naplaćuje i koji zaista proizlazi iz osobne želje da se doprinese nečemu, a ne iz interesa da se zaradi nešto sa strane.
