Međimurska županija objavila je nove podatke o tržištu rada koji na papiru izgledaju iznimno dobro: u listopadu 2025. zabilježeno je samo 1.822 nezaposlenih osoba, što je pad od 3,3 posto u odnosu na rujan i 6,4 posto manje nego godinu prije. Ukupno je zaposleno 44.768 ljudi, a registrirana stopa nezaposlenosti pala je na tek 3,9 posto, najnižu razinu u trideset godina. Tijekom listopada posao je pronašla 261 osoba, od čega 239 putem radnog odnosa, dok su ostali ušli u poduzetničke i druge oblike zapošljavanja. Najviše je radnika primila prerađivačka industrija, dok je u zapošljavanju prednjačilo područje Čakovca.
No iza naizgled idealnih brojki krije se i druga strana priče. Niska nezaposlenost sve više je posljedica manjka radne snage, a ne nužno procvata tržišta rada. Broj osoba koje uopće mogu raditi u Međimurju se smanjuje: mladi, obrazovani i kvalificirani radnici godinama odlaze u inozemstvo ili u susjednu Sloveniju, gdje su plaće i uvjeti rada privlačniji. Tako se događa paradoks, poslodavci imaju otvorena radna mjesta, ali nedovoljno domaćih radnika koji bi ih popunili.
Industrija, motor međimurskog gospodarstva, i dalje zapošljava najviše, ali često u uvjetima koji ne mogu konkurirati zapadnoeuropskim plaćama. Upravo zato sve veći dio tog sektora oslanja se na strane radnike. Međimurje je postalo jedno od područja s najbržim rastom broja radnika iz Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina. Oni su danas ključni za održavanje proizvodnje, logistike i građevine, no njihov rast otvara i pitanja integracije, radnih prava i dugoročne održivosti cijena rada.
Istovremeno, kontinuirano iseljavanje domaćih radnika i rast stranih otkriva strukturalni problem: gospodarstvo raste, ali populacija pada. To znači da se „rekordno niska nezaposlenost“ može pretvoriti u statističku iluziju jer broj radnih mjesta možda jest stabilan, ali broj ljudi koji mogu i žele raditi uporno se smanjuje. Ako se ovaj trend nastavi, Međimurje bi se uskoro moglo suočiti s kroničnim nedostatkom radnika, čak i uz snažan uvoz radne snage.
Pozitivni trendovi zasigurno postoje, no dugoročna stabilnost neće ovisiti o mjesečnim brojkama, nego o tome može li Međimurje zadržati svoje ljude, privući nove i osigurati uvjete rada koji sprječavaju odlazak, a ne samo popunjavaju praznine.
