U zemlji punoj diploma, sve je teže pronaći majstora. Mladi bježe od obrta, iako su upravo oni danas najtraženiji i najbolje plaćeni.
Svake godine tisuće mladih u Hrvatskoj upišu fakultete, a tek rijetki izaberu zanat. U društvu koje i dalje glorificira „uredske poslove“ i akademske titule, električar, vodoinstalater ili zidar često nose etiketu „manje vrijednog“ zanimanja. Rezultat je paradoksalan: imamo sve više visokoobrazovanih ljudi, ali sve manje onih koji znaju popraviti slavinu, zid ili auto. Dok mladi čekaju posao „u struci“, majstori koji su ostali u poslu doslovno biraju klijente. „Posla ima preko glave, ali nema ljudi“, kažu obrtnici, a njihova se zarada nerijetko mjeri u tisućama eura.
Strukovno obrazovanje u Hrvatskoj već desetljećima se guši između birokracije i zastarjelih programa. Škole nemaju suvremene radionice, praksa se odrađuje formalno, a mlade se od malih nogu uči da je „uspjeh“ rad u uredu, a ne u radionici. „Problem je što su nam roditelji govorili da učimo da ne bismo morali raditi rukama,“ kaže jedan 27-godišnji automehaničar iz Međimurja, koji danas ima više posla nego što može primiti. Rezultat? Hrvatska danas ima na tisuće diplomiranih ekonomista, pravnika i komunikologa, ali ozbiljan manjak zidara, stolara, električara, keramičara i varioca. U mnogim obrtima prosječna dob majstora prelazi 50 godina. Mladi jednostavno ne dolaze.
Dok Hrvatska o problemu tek raspravlja, mnoge europske zemlje već desetljećima razvijaju dualni obrazovni sustav, spoj škole i prakse, u kojem učenici istovremeno uče i rade. U Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj, majstorska zanimanja imaju status, sigurnost i pristojne plaće. Kod nas su, međutim, obrtnici prepušteni sami sebi. Državne potpore postoje, ali rijetko prate realne potrebe tržišta. „Nije stvar samo u plaći. Mladi žele perspektivu, osjećaj da njihov posao vrijedi,“ kaže jedan dugogodišnji stolar iz Čakovca. „Dok to ne promijenimo, nitko se neće vraćati u obrt.“
Zanati nisu „rezervna opcija“. Oni su temelj svake moderne ekonomije jer bez majstora nema ni industrije, ni domova, ni svakodnevnog života. Mladi koji danas biraju obrt zapravo biraju sigurnost, slobodu i stabilnu karijeru. I možda je krajnje vrijeme da shvatimo: diploma može otvoriti vrata, ali ruke grade svijet u kojem živimo.
