Sabornica je često pozornica žustrih rasprava, povišenih tonova i medijski zanimljivih sukoba. No ono što građani rijetko vide jest, što se događa kada se crvena lampica na kameri ugasi, a saborski zastupnici više nisu “u prijenosu uživo”.
Iza kulisa Sabora atmosfera je posve drukčija nego što se čini na televiziji. Nakon burnih rasprava, zastupnici koji su se maloprije međusobno prozivali i upućivali teške riječi, nekoliko minuta kasnije zajedno piju kavu u saborskom kafiću ili raspravljaju o sasvim drugim temama – sportu, djeci, prometnim gužvama. „Svađe u sabornici često su više politički ritual nego osobni sukob“, priznaje jedan dugogodišnji zastupnik.
Dio dana prolazi u dogovorima iza zatvorenih vrata. Klubovi zastupnika raspravljaju o strategijama, pregovaraju oko amandmana i pokušavaju pronaći zajedničke točke čak i s političkim protivnicima. „Kad kamere odu, dolazi vrijeme za pravu politiku, kompromis, a ne predstavu“, kaže drugi saborski izvor.
Saborski hodnici također imaju svoju svakodnevicu, od brzih ručkova u kantini do neformalnih konzultacija uz kavu. U tim razgovorima često se rađaju prijedlozi koji kasnije postaju zakoni. Neki zastupnici koriste vrijeme između sjednica da prime građane, drugi pripremaju govore, a treći – iskreno – prate društvene mreže ili pišu priopćenja za medije.
Unatoč dojmu da su zastupnici podijeljeni, mnogi među njima imaju korektan, pa i prijateljski odnos. „Možemo se politički razilaziti, ali izvan sabornice ponašamo se civilizirano. Neki kolege poznajem godinama, a s nekima sam u prijateljskim odnosima bez obzira na stranačke boje“, otkriva jedna zastupnica.
Naravno, ima i onih koji Sabornicu napuštaju čim sjednica završi. Neki žure na teren, drugi na sastanke u ministarstvima, treći jednostavno kući. No svima je zajedničko jedno, kamera u Saboru ne prikazuje cijelu sliku. Ono što građani vide tek je vrh ledenog brijega političke svakodnevice.
Sabor je, na kraju dana, i radno mjesto, sa svim svojim rutinama, humorom i međuljudskim odnosima. Kad se kamere ugase, zastupnici prestaju biti “glumci” i postaju kolege. A prava politika, ona koja mijenja zakone i utječe na živote građana, često se događa upravo tada, kad svjetla reflektora više ne sjaje.
