Političara Darija Zurovca prvi sam put zamijetio u situaciji koja mi se odmah urezala u pamćenje – dao je ključeve automobila svojoj starijoj asistentici i poslao je da mu premjesti vozilo jer ga je parkirao na neprimjereno mjesto.
U tom trenutku još nisam obraćao veliku pažnju na njegovu razigranu reformsku retoriku u gradiću koji, zahvaljujući blizini metropole, ionako ima mnogo veće šanse za uspjeh nego neka udaljena sredina u unutrašnjosti.
No, ostalo mi je visjeti jedno pitanje: kakav je to mladi, snažni muškarac koji pred svima zatraži od žene da obavi posao koji bez problema može napraviti sam? Može li takva osoba uopće iskreno zastupati liberalne i progresivne ideje ili se iza te slike zapravo krije nešto posve suprotno?
Umjesto da, po Sanaderovoj staroj preporuci, krenem dublje istraživati ono što mi je pobudilo sumnju, nastavio sam ga promatrati tek usputno, bez posebnog interesa, kao još jednog od „neovisnih“ aktera na domaćoj političkoj sceni. Više na jutarnji.hr
