Od 1. siječnja 2023. euro je postao službena valuta u Hrvatskoj. Razlozi su jasni: dublja europska integracija, sigurnost financijskog sustava, lakše poslovanje i jednostavniji turizam. No, dvije i pol godine kasnije, dok sjedimo u kafiću i plaćamo kavu 2,50 eura ili veliku porciju ćevapa 10 eura, pitanje se nameće samo: jesmo li postali preskupi sami sebi?
Jer kada te iste cijene preračunamo u kune, dobivamo iznose koji prije samo nekoliko godina zvuče gotovo groteskno: 18 kuna za kavu, 75 kuna za ćevape, 12 kuna za običnu bocu vode u restoranu.
Prosječna neto plaća od prosinca 2023. do sredine 2025. porasla je za oko 21 posto – s 1.191 eura na 1.444 eura. Medijalna plaća, koja bolje oslikava „srednjeg“ radnika, skočila je s 1.005 na 1.233 eura, dakle za 23 posto.
No, inflacija – osobito kod hrane i usluga – nije mirovala. Cijene osnovnih namirnica, usluga i ugostiteljskih proizvoda rasle su dvoznamenkastim stopama, a potrošači su to itekako osjetili. Plaće rastu, ali osjećaj da nam standard curi kroz prste ostaje.
I dok će većina teško reći da je euro bio greška jer Hrvatska je mala, turistički orijentirana zemlja, a jedinstvena valuta bila je logičan korak, ipak ostaje gorak okus: dok smo se približili Europi, udaljili smo se od vlastitih džepova. Strancima smo možda još uvijek donekle jeftini, ali za domaće građane – večera vani sve češće postaje luksuz.
Ono što najviše boli nije samo psihološki šok gledanja cijena u eurima, nego i spoznaja da sve rjeđe mjerimo troškove u danima rada. Ako medijalna plaća iznosi 1.233 eura, a račun za obiteljsku večeru lako dosegne 100 eura, jasno je zašto raste nezadovoljstvo.
