Svi grijesi su problem pred Bogom, ali postoje barem deset grijeha koje Isus najsnažnije osuđuje. To možemo vidjeti u evanđeljima. Evo deset grijeha na koje Isus najčešće ukazuje u svojim učenjima.
1) Sebičnost
Isus je služio stavljajući druge na prvo mjesto, poučavajući da Sin Čovječji nije došao da mu se služi, nego da služi i svoj život položi kao otkup za mnoge. (Matej 20, 28; Marko 10, 45) Učenike poziva da ne koriste svoj status za dominaciju nad drugima, već da budu slaboki, da budu sluge. (Matej 20, 25–28) Priča o bogatašu i Lazaru pokazuje težinu kazne za sebičnost (Luka 16, 19–31). Kad dopustimo da naši osobni prijezir prema vlastitim potrebama zaslijepi želju da činimo dobro drugima, srce otvrdnjava za Kristovu misiju.
2) Ponos
Isus često upozorava onima koji se pouzdaju u ponos te traže nadolazeće posljedice. U Luki 20, 45–47, upozorava učitelje zakona koji su postali ponosni u religioznosti, a nisu uspjeli pokazati dobroćudnost onima u potrebi.
3) Nevjera
Isus često prekorava učenike i druge zbog nevjere. U njegovom rodnom gradu nije mogao činiti čuda zbog njihove nevjere. Farizeji i saduceji traže znak s neba kako bi ga uvjerili da je Krist. Kao odgovor na njihovu nevjeru, naziva ih opakom i prijevarnom generacijom, rekavši da neće vidjeti nikakvih znakova osim Joninog znaka. (Matej 16, 1–4)
4) Licemjerje
Mnogi danas ističu licemjerje kao glavni razlog protivljenja organiziranoj religiji. Isus se protivio licemjerstvu i u evanđeljima nalazimo mnoge proukazivanja farizeja zbog njihova vanjskog prikazivanja dok srce nije bilo skladu s tim. Prije završetka službe, izrekao je sedam zavjeta o učiteljima zakona i farizejima, nazivajući ih licemjernima. Na grčkom toj se riječi prevodi kao „glumac“ ili „osoba koja se pretvara“. Osudio ih jer su tvrdili da su vođe, ali njihovo vanjsko ponašanje nije odražavalo ono što tvrde.
5) Pohlepa
Isus najviše govora o novcu i materijalnim stvarima, otkrivajući mentalitet Njegova Kraljevstva. Tvrdi da čovjek ne može služiti dvojici gospodara: jednom će ljubiti jedno, a drugo će prezirati. Ne može služiti Bogu i bogatstvu. (Matej 6, 24)
6) Neopraštanje
Isus ističe dugotrajne posljedice neopraštanja. U Mateju 6, 14–15 govori da će biti oprošteno onima koji opraštaju bližnjemu, a da neće biti oprošteno onima koji ne opraštaju. Isus priča i usporedbu o sluzi koja nije oprostila svome gospodaru kako bi naglasio važnost opraštanja drugih, kao odraz opraštanja koje nama Bog daje. (Matej 18, 21–35) Kao uzor, Isus je oprostio svoje neprijatelje čak i na križu. (Luka 23, 34)
7) Mržnja
Jedna od najvećih zapovijedi je da ljubimo jedni druge; po tome ćemo svijet prepoznati Isusove učenike (Iv 13, 34–35). Isus osuđuje mržnju i ljutnju koju osjećamo; poistovjetio ih je s tjelesnim ubojstvom (Mt 5, 21–26). Njegova služba bila je služba pomirenja, pa mržnja stvara prepreku svrsi njegove misije.
8) Neposlušnost
Poslušnost Isusovim učenjima je ključna. Isus naglašava važnost poslušnosti (Lk 11, 28; Iv 14, 15). Usporedba o dva sina naglašava važnost izvršavanja Božje riječi (Mt 21, 28–32).
9) Prosudivanje drugih
Isus je primao i služio „grešnicima“, što su njegovi učenici i židovski vođe osporavali. Primjer Levi, sakupljača poreza, kojeg Isus poziva da bude njegov učenik, pa njegov gostionik okupira grupe s poreznicima. Isus odgovara da zdravima liječnika ne treba, nego bolesnima (Lk 5, 27–31). Isus zabranjuje prosuđivanje drugih (Mt 7, 1–6; Lk 6, 37–38). Skočije li često budemo skloni osuđivati druge, ali vjerovnici su pozvani na milost prema drugima (Jakov 4, 12).
10) Nečistoća
U prvom stoljeću značajna su bila ritualna čistoća, ali Isus uči o moralnoj čistoći. Kad su ga učenici optužili da se ne ritualno čiste, Isus je objasnio da ne ono što ulazi u usta ne onečišćuje čovjeka, nego ono što izlazi iz njega. (Matej 15, 1–20; Marko 7, 1–23)
